Hm, teško pitanje. Mislim da sam se jednog jutra probudila i rekla ne želim više ovako. Da. Ovaj monotoni život jednog grada. Nikako moj đir. Ali tad nisam imala nikakvog izbora nego ostati i misliti i sanjati za nekim avanturističkim životom i željom za upoznavanjem i učenjem drugih kultura i naroda . Svakim danom ta želja je sve veća..
Ajmo ruksake, putovnice i karte u ruke i krenimo na avanturu života!
Kako bih se opisala ? Ona koja čeka proljeće da sve udahne malo života kao i moj objektiv. Da svaki ton boje u tom ludilu uhvatim.. Da se probudi iz zimskog sna..
A možda jednostavno ona koja ne voli monotone stvari i koja je potpuno energična i svaku minut joj padne druga ideja na pamet. Hvata objektivom sve i u svemu vidi nešto posebno i ljepotu.
Ali i ona koja bi sve za ono jedno divno ljeto i tople ljetne večeri dok sve zvijezde sijaju na nebu a ti misliš da sve tvoje želje odjednom postaju moguće ?
Čari jednog varljivog ljeta. Mjesec obasja ulice i ti samo hodaš za zvijezdama.. Realnost.
U životu sanjara je to kao i te jedne vruće ljetne večeri kad si u mislima koračala kamenim ulicama i slušala zvukove gitare, je zapravo isto lutanje za zvijezdama koje obasjavaju tvoj put. U neke dalje krajeve koje zamišljaš i koje ti se čine boljim i ispunjenim nekom boljom životnom energijom te svim tim energčnim trenutcima i prirodnim ljepotama..
Samo pratiš i koračaš preko kamena uz ogradu tad zastaneš i vidiš more i mjesečinu na njoj i pomisliš dali sanjam?
Odjednom osjetiš kapljice vode na ruci. Valovi se penju i postaju sve jači. Tad razumiješ samo jedno a to je da je svaki taj san bio dio neke stvarnosti koja će se uskoro u nekom djelu života dogoditi....
Primjedbe
Objavi komentar